Pčelarstvo Dragoslavić - prodaja domačeg meda

Otok Cres nalazi se u sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva i pruža se u smjeru sjever-jug. Površinom je najveći (405,705 km2), a poslije otoka Hvara i najdulji otok na Jadranu. Dug je 66 km, u najširem dijelu širok 12 km, a dužina obalne crte iznosi 268,205 km. Nekada je u povijesti bio povezan s otokom Lošinjem tankom prevlakom, a kasnije je prokopan kanal kojim su otoci odvojeni. Cres je brdovit otok čiji najviši vrh Gorice doseže 648 m visine. Obala otoka je razvedena i obiluje mnogim uvalama i šljunkovitim plažama na svom zapadnom i južnom dijelu, dok su sjeverni i istočni dio sastavljeni od strmih i surovih stijena.

Posebna klimatska obilježja uvjetovala su veliku bioraznolikost kako u biljnom tako i u životinjskom svijetu. Biljni svijet sastavljen je od oko 1300 vrsta biljaka među kojima ima i mnogo endema. Sjeverni submediteranski dio otoka s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena uvelike se razlikuje od srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjačkim goletima i gustom makijom. Životinjski svijet karakterizira veliki broj vrsta ptica (136) od kojih se 65 gnijezdi na sjevernom dijelu otoka. Od posebnog značaja za životinjski svijet je kolonija euroazijskog bjeloglavog supa (gyps fulvus). Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica.

Otok Cres ima umjereno toplu kišnu klimu sa suhim i vrućim ljetom što je tipična sredozemna klima kvarnerskih otoka koja se još naziva i klima masline. Klimatske značajke otoka Cresa uvjetovane su u prvom redu njegovim položajem u kvarnerskom prostoru te pružanjem i reljefom. Kvarnerski zaljev uvukao se kao klin duboko u susjedno kopno, između grebena Učke, goranskih brda i velebitskog masiva, a njegov položaj na dodiru sjevernog Jadrana i susjednog visokog kopnenog zaleđa odražava se u križanju mediteranskih i kontinentalnih klimatskih utjecaja. Posljedica toga su česti prodori hladnih zračnih masa u zimskoj polovici godine i pojava konvekcijskih kiša u toku ljeta, zbog čega nema izrazitog sušnog razdoblja karakterističnog za mediteransko podneblje. Uz to brdoviti reljef, osobito u njegovom sjevernom i utjecajima s kopna najviše izloženom dijelu, a mjestimično i znatna širina otoka, djeluju kao modifikatori i u velikoj mjeri umanjuju maritimnost otočnog prostora. Relativno velika dužina otoka i njegovo pružanje pravcem sjever-jug te velike razlike u odnosu na izloženost buri dviju suprotnih otočnih obala, uz navedene reljefne odnose, uvjetuju znatne mikroklimatske razlike između surove istočne obale i pretežno pitomog zapadnog primorja te između visokog sjevernog i niskog južnog dijela otoka. Te razlike jasno se odražavaju i na vegetacijskom pokrovu koji u sjevernom dijelu ima submediteranske, a u južnom dijelu eumediteranske značajke. Brdoviti sjeverni dio zimi se često zabijeli od snijega, kao i susjedna Učka, što se rijetko događa u južnom, niskom i od kopna udaljenijem pa i klimatski pitomijem dijelu. Suprotno buri izloženoj i pretežno strmoj istočnoj obali koja je gotovo potpuno nenaseljena, zapadna je obala u zavjetrini, mnogo pristupačnija i pogodnija.

Vjetar je stalno prisutan klimatski element otoka Cresa te je oduvijek značajno utjecao na cjelokupni život otoka. O vjetru, naime, često ovise veze s kopnom te su vjetrovi vrlo često ograničavajući faktor na otoku Cresu. Najznačajniji vjetar na otoku Cresu je bura (NE) koja je kroz povijest u značajnoj mjeri utjecala na smještaj naselja otoka. Naime, istočna strana otoka u najvećoj je mjeri izložena jakim udarima bure pa su se gotovo sva naselja na otoku smjestila na zapadnoj strani otoka koja je zaklonjenija od bure. Bura u značajnoj mjeri utječe i na poljoprivredu otoka. Na područjima najjačih udara bure (središnji dio otoka) došlo je do odnošenja tla te u tom području prevladavaju krški pašnjaci. Bura sa sobom nosi i posolicu koja u pojedinim godinama nanosi značajne štete na vegetaciji, pogotovo kad izostanu oborine koje s vegetacije ispiru nanesenu sol.

Na Cresu dominira vjetrovito vrijeme i tišine (''bonace'') su relativno rijetka pojava. Tijekom godine pušu vjetrovi iz svih smjerova, ali u skladu s položajem u burnom Kvarneru, učestalošću i snagom ističu se sjeverni vjetrovi. Na sjeverne vjetrove (N, NE i NW) otpada 56,6% svih vjetrova na otoku (u razdoblju od 1952. do 1975.). Na prvom je mjestu bura (NE) sa 27,8%, dok je NW nešto češći (15,4%) od N (13,4%). Od ostalih vjetrova najzastupljenije je jugo (SE) na kojeg otpada 12,6%. U nekim godinama udio bure zna prelaziti čak 40% ukupne učestalosti vjetrova. Dakle, prosječno najjači i najučestaliji vjetar je bura (NE), a sličnu prosječnu jačinu (ipak nešto manju) ima i jugo (SE) no sa znatno manjom učestalošću.

Prvi tragovi ljudskog života na otoku Cresu potječu još iz kamenog doba. Otok Cres je najveći otok na Jadranu, ali ima samo 3.055 stanovnika (prema popisu iz 2011.) pa je njegova gustoća naseljenosti među najmanjima (7,5 st/km2). Situacija je tim gora ukoliko se zna da ¾ stanovnika otoka stanuje u jedinom većem urbanom središtu na otoku - gradu Cresu. U njemu su smještene sve upravne funkcije i društveni sadržaji, a gotovo sva ostala naselja namijenjena su samo stanovanju (povremenom ili stalnom). Razmještaj naselja i stanovnika na otoku Cresu doprinio je da fenomen depopulacije na otoku bude još izraženiji.