Otok Cres velikim je dijelom prekriven gustim stoljetnim šumama. Nekada su stanovnici ovog otoka dobrim dijelom živjeli od sječe i prodaje kvalitetnog drva za ogrijev. Šume su bile održavane, a ispod njih pasle su poludivlje ovce koje su čistile tlo. Sjeverni dio otoka osobito je šumovit. Fasciniraju stoljetna stabla raznih vrsta hrastova i drijena, jasena i klena.Takva stoljetna stabla pravi su izvor hranjivih tvari za mnoge vrste lisnih uši koje sišući sokove tih stabala proizvode mednu rosu koja je temelj za proizvodnju meduna. Medun je med proizveden od medne rose, a ne od nektara cvijeta te se kao takav jako razlikuje od cvijetnih medova.
Svi su meduni jako kvalitetni, a posebno se kvalitetom ističu klenov i medun hrasta medunca. To su tamniji medovi bez nekog posebnog mirisa koji vrlo dugo ostaju u tekućem stanju. Zbog visokog udjela raznih minerala odlični su za krv.
Rijeđe se medun javlja na nekoj drugoj vrsti bilja iako ni tako nešto nije isključeno. Hrast medunac raste samo na Tramontani, a klen kojeg domaći ljudi zovu žestila može se pronaći duž cijelog otoka. Lijepo je vidjeti kad se za jakih medenja slatke niti nektara sljevaju poput paučine sa stabala dok u daljini sunce nestaje u moru. Vrijedne pčelice ostaju sakupljati nektar do zadnjih zraka svijetlosti, čineći da stabla izgledaju kao da šume od zvuka njihovih krila.